razmišljanje prije akcije

wow! i ponovo wow! i super bi bilo kad bi sve ali baš sve mogao se tako rješiti.
wow i snjeg se otopi, wow i javni saobraćaj radi, wow i ministar postaje ministarka (ipak bi to zahtjevalo jedna serja wow-wow-wow) ali za jedan do tri, pet wow sve bi se rijesilo i ja ne bi imala ovaj gorki osjecaj kao da idem u pogrešnu smjeru, kao da tunel je tek ispred mene a ne ja na kraj njega.
tunel svjest... duboki tunel koji ide prema dole i potkopa ispod etike a naša etika, moja etika osjeća da teren je postao vrlo nestabilno, da svaki tren može biti zadnji i ako krene kližište od moje etike kao od moje svjesti neće ostati nista.
a šta u stvari autorice je htjela reći... najverojatno ništa ili svega ali oćito je bio previše da bi mogla reči i preživjeti svoju sopštenu rjeć!
posmatrala ovih dana dosta razlićiti dešavanja ali razlika je bila više u detaljima nego u matrici. matrica mi je prestrašila. njeno ne upitno ponavljanje, jedan konstantno replay-replay, jedan loop koj se ponavlja istim tonom, brzina … how to stop?